Туба Бюйюкюстюн, "Запленяваща сърцето" и проектите преди и след това - тема 235

На снимките снощи се оказа, че нямам свързваща тъкан, която организмът трябва да е произвел. Затова днес и през скенер, че да се вижда по-добре. Снощи разчитащият едва ли не каза, че трябвало веднага да се оперира. Но трима казаха само гипс и се надявам поне да е да го нося само по-дълго.

Консултирай се, но не отлатгай.

Biti stjeran u kut i doslovno i figurativno, užasan je osjećaj. To znači biti u klopci i ne vidjeti izlaz iz nje.
I, najčešće, pribjegnuti očajničkim, i u svakom smislu, nevjerovatnim potezima kako bi se iz te klopke pokušali spasiti.
Zašto misliš da Suhan nepotrebno viče na Tahsina!?
Mislim da se njena vika može opravdati. I to baš time što je Suhan svjesna da je lagala i izdala Cesura.
Da njen otac nije ubio Saliha, i da njen otac nije teško bolestan, i da njoj nije žao bolesnog oca mnogo toga bi se drugačije odvijalo.
I, najvažnije od svega, da je njen otac, kad već nije sam od sebe ranije, onda barem sad, kad već Suhan zna ono što je pokušao od sviju sakriti, odlučio sam se prijaviti policiji/tužilaštvu i ispričati sve vezano za Salihovu pogibiju, ne bi Suhan bila ucijenjena, i ne bi Suhan morala birati, i ne bi se Suhan odlučivala na nevjerovatne i očajničke poteze...
I ne bi Suhan lagala Cesura i ne bi ga izdala.
I ne bi, od muke i nemoći i razočarenja i tuge i bijesa... vikala na Tahsina.
Da nije Cesur, neuračunljiv kakav jeste, Suhan, vjerovatno, ne bi postupala ovako kao postupa sad.
Da je Cesur, onaj pametni Cesur od ranije, Suhan bi mu bez problema mogla reći sve što je vidjela i što je od Rize čula u Rizinoj sobi.
Ne bi morala donositi "pogrešne" odluke. Ne bi morala skrivati od Cesura ono što je saznala.
Imale smo priliku vidjeti kakve "mudre" odluke donosi Cesur, iako nije upoznat sa dešavanjima u Rizinoj sobi.
Mogu zamisliti, kakve bi tek "mudre" odluke donio, da je bio upoznat sa Rizinom ucjenom.
Nadalje, da nije bilo Cesurove apsolutno pogrešne i nepotrebne odluke da otme Rizu, dovodeći pri tome i sebe a i Suhan u nezavidnu situaciju, možda Suhan ne bi uopše morala donijeti "pogrešnu" odluku o svojoj fingiranoj otmici koja je za rezultat imala Rizino oslobađanje iz kaveza i, za Suhan još važnije, sprječavanje Cesura da uradi nešto još nebuloznije od same Rizine otmice, kao i spasavanje Cesura od zatvora koji mu je, u svakom slučaju, sljedovao.
Interesantno je, od strane komentatora serije, minoriziranje, po slijed događanja, važnosti Cesurove "ispravne" odluke o otmici Rize i njegovo zatvaranje u kavez do priznanja koje Cesur zahtijeva od Rize a koje je uzrok, i fokusiranje na Suhaninu "pogrešnu" odluku o "otmici" i oslobađanju Rize a koja je posljedica
Šta, u Suhaninom slučaju, znači izaći iz situacije u kojoj se nalazi!?
Reći istinu i kome!? Ili lagati!?
Reći istinu Cesuru, znači očekivati, vrlo izgledno, njegovo ponovno neuračunljivo ponašanje i apsolutno neočekivane i nerazumne odluke. Samim tim, to znači i opasnost za Cesura, budući da je on, sam sebi, najveći neprijatelj.
Njegovo ponašanje i njegove odluke ili bi izazvale Rizu i navele ga da poduzme, ko zna kakve, i po koga sve, opasne korake. Ili bi dovele do toga da Cesur, u konačnici, završi u zatvoru ili, u najgorem slučaju, pod zemljom.
Reći istinu policiji/tužilaštvu, znači pritvor za bolesnog Tahsina, možda i njegovu preuranjenu smrt.
Tahsinova možebitna smrt bila bi veliki udarac za Suhan i izazvala bi, vjerovatno i grižnju savjesti.
Reći istinu policiji/tužilaštvu, znači i, vjerovatno, odricanje Tahsina od svoje kćerke, što bi Suhan, bez obzira na sve Tahsinove grijehe, pogodilo i učinilo tužnom.
Reći istinu policiji/tužilaštvu, znači i pokretanje istrage o Rizinoj umiješanosti u slučaj Salihove smrti, posredno i u slučaj Fugenine smrti.
To bi, sasvim sigurno, znajući Cesura, značilo i Cesurovo uplitanje u cijelu istragu, tačnije provođenje istrage na Cesurov način, što bi, opet, značilo da bi Cesur sam sebe, najvjerovatnije, doveo u opasnost, na način kako sam to već ranije opisala.
Za Suhan, reći istinu ili lagati, nije baš tako jednostavna odluka s obzirom na situaciju u kojoj se nalazi, s obzirom na posljedice koje Suhanin izbor može izazvati.
Suhan je izgubila Cesura upravo zato što je Tahsinova kćer. Tačnije, izgubila je Cesura jer je kćerka Tahsina Korludaga – ubice.
Cesur je taj koji činjenicu da je Suhan kćerka Tahsina Korludaga iliti kćerka Tahsina Korludaga - ubice ( kako je on, uporno, bez ikakvih dokaza a samo na osnovu svojih pogrešnih pretpostavki tvrdio ) nikako nije mogao prevazići.
Tahsin Korludag bio je za Cesura ubica njegovih roditelja sve do momenta dok nije vidio snimku pohranjenu na CD, sa Salihom u glavnoj ulozi, a koja dokazuje da Tahsin Korludag nema ništa sa Fugeninom pogibijom.
Nikakvi Suhanini potezi nisu doveli do toga da izgubi Cesura.
Osveta i rat protiv Tahsina Korludaga – ubice, umjesto Suhan i života sa njom bio je Cesurov izbor, Cesurova odluka.
Cesur je to, od dana pogibije njegove majke, zorno pokazivao.
Cesur kaže:
Gubi se odavde, gubi se! Hajde, gubi se. Gubi se, da te ne vidim. Gubi se da te ne vidim! Hajde! Gubi se! Znaš li šta vidim kad te pogledam? Kćerku ubice moje majke, mog oca i cijele moje porodice. Ti si za mene sad samo... Kćerka tog ubice. To znam. To sad znam, sada sam siguran. Siguran sam. Gubi se. Gubi se!
Užasne riječi upućene njoj, Suhan je opravdala Cesurovom tugom, bijesom, nemoći, krivnjom zbog Fugenine smrti.
Razumjela ga je, povukla se, nije ga tražila, insistirala da ga vidi, pustila ga je da ode, shvatila je zašto je otišao...
Strpljivo je čekala da se vrati, tješila ga u mislima, nadala se njegovom povratku, brinula o svemu što je ostalo iza njega u Korludagu.
Pojurila je uvjeriti se da ( joj ) se vratio.
Pitala ga, sa strahom i nadom, da li se s njom oprostio.
Nakon zagrljaja i njegovih riječi da ide, shvatila je da ( joj ) se nije vratio.
Pokušala je Cesura trgnuti, doprijeti do njega, učiniti da čuje i drugi glas osim glasa u njegovoj glavi.
Nije uspjela.
On ju nije zadržavao da ostane na njegovom imanju, nije ju tražio, nije ju zvao da mu se vrati, nije joj rekao "tvoje mjesto je uz mene", "ja te hoću uz sebe"... Izbjegavao ju je...
One Cesurove pijane a njene noći uzalud probuđene nade, ostala je s njim.
Ujutro ju je, umjesto Cesurovog "günaydın", na trpezarijskom stolu čekao doručak za jedno, doručak koji kaže "git burdan"/ "idi odavde".
Uslijedila je Tahsinova otmica kao Cesurov odgovor na Suhanino pitanje o njihovoj zajedničkoj budućnosti, i prozivanja megafonom, i "hoşgeldiniz" za Rizu, i Cesurovo „kamo sreće da nisi Tahsinova kćerka“ i Suhanino „ali ja jesam Tahsinova kćerka“, i zaklinjanje pred Rizom na osvetu i rat do uništenja, i pakt s Rizom.
I.., pristanak na razvod.
Ako se treba nekoga optužiti za nezrelost i nedoraslost situaciji u kojoj se SuhCes nalaze, i ako neko u svima, a najmanje u sebi, traži krivca za sve što mu/im se dešava, onda je to Cesur. Ne Suhan.

Hajde što Mihriban još voli Tahsina i što pati za njim, ali što joj je život prošao u ozlojeđenosti jer nikad nije zaboravila da se nije udala za onog za kog je htjela, zato što ju je taj ostavio na vjenčanju!?
Nikad se nije oslobodila sjećanja na to!
Postala je osvetoljubiva. I uvijek spremna, samo na osnovu pretpostavki i svojih predrasuda, za sve, kao glavnog krivca optužiti Tahsina.
I sa neskrivenim uživanjem, naslađivati se nad svime što mu se neprijatno dogodi. Ne dopada mi se to!
Pa, hebemu, jeste da ju je prije 30 i kusur godina ostavio pred samo vjenčanje, i jeste da ju je ponizio time, ali zar za svo ovo vrijeme Mihri nije uspjela to prevazići!?
Zar je smisao njenog života dočekati dan kad će Tahsin biti poražen, pogažen, ponižen!?
Da, simpatična su ta njena prepucavanja sa Tahsinom ali ne i njena želja da ga vidi poraženog u svakom smislu.
Zar Tahsin nije svjestan onoga šta joj je učinio!? I zar ga to nije mučilo!?
I zar se nije trudio, na neki način, to ispraviti!?
Zar joj nije, samoinicijativno, ničim izazvan, pružio ruku, ponudio pomoć kad je ostala udovica!?
Zar joj nije omogućio da se obogati!? Da mu postane poslovni partner!?
Zar nije bio tu za Bulenta!? Od momenta kad je ostao bez oca pa sve do sad!?
A Mihriban, i pored svega toga, iako se i sama stopostotno okoristila svim Tahsinovim poslovnim marifetlucima, i dalje, živi za dan kad će Tahsina, svog najvećeg neprijatelja, kako reče Bulentu kad su se raspravljali, vidjeti na koljenima!!?? I čini sve što je u njenoj moći da se to i ostvari!
Bez veze!!!!
I da, uopšte mi se nije svidjelo Mihribanino koketiranje sa Cesurom na prijemu u hotelu koji je organizovala da bi se predstavila kao kandidat za načelnika Korludaga na predstojećim izborima.
Bila mi je prilično brrrr/bljak/blam ona njena priča kako sva sija kad vidi Cesura i njegov osmjeh, kako joj on uljepša dan, kako bi se zaljubila u njega da je samo malo mlađa...
Sjetila sam se @Mininog komentara, s početka emitiranja serije, o kuguarki Mihriban i baš mi je tako nekako, kuguarski i nepotrebno, i djelovalo to njeno obraćanje Cesuru.